Opredijelili smo se za osobe koje su često u fokusu zbog uspješnosti, iznenadnosti, originalnosti. Lijepo je što nacionalno prvenstvo daje kandidate koji doista zaslužuju isticanje.
Dani Olmo
Mladog Španjolca nitko u Hrvatskoj ne titulira punim imenom, prezimenom i onim dodatnim prezimenom: Daniel Olmo Carvajal. On je Dani Olmo, uskoro će valjda biti Danček. Zagrepčanin od 31. srpnja 2014. godine. Potrudio se i solidno naučio naš jezik, svakome strancu prilično kompliciran. Hvali Dinamo, suigrače, trenera, sve mu se sviđa i u svemu uživa. Svima je žao – Zlatku Daliću pogotovo – što će za svoju reprezentaciju odabrati Španjolsku, ne Hrvatsku, ali ipak je to očekivano, logično. Činjenica ja da se strahovito razmahao, tom putanjom ide i cijena; zasad službeno varira od 15 do 20 milijuna eura, čini se da ga iz Maksimira neće pustiti bez 30. Tako je premašio vršnjake koji su poput njega bili na SP-u selekcija U-17 ujesen 2015. u Čileu a zovu se Nikola Moro, Josip Brekalo, Borna Sosa premda i oni kotiraju izvrsno. Dani je osovina Plavih, u pravom smislu riječi radnik/ratnik i umjetnik. Moderator, kreator, realizator.
Domagoj Bradarić
Ima u aktualnom Hajduku dosta kandidata koji plijene pažnju i dolični status. Dugo je sjajnom perspektivom odskakao Ante Palaversa (19), toliko intrigantan da ga je kupio ne toliko slavni koliko veliki Manchester City, ne dvojeći da su 4,32 milijuna funti normalna svota za takvog talenta. U međuvremenu su razmahao Darko Nejašmić (20), otkriće koje stvarno ima pokriće. No osobite znatiželje vrijedan je Domagoj Bradarić, još jedan „bili tić“. Dvadesetu će navršiti tek u prosincu. A već je kapetan Majstora s mora! Plemeniti vezni perfektnih rješenja. Oni koji su nedavno gledali izravni prijenos prijateljske utakmice sastava U-21 Italije i Hrvatske (2:2) sigurno su zamijetili nevjerojatnu fintu pretvorenu u savršenu akciju, pitajući se tko je to Azzurrima prodao strašan štos. Kad je kamera zumirala majstora skinute su dvojbe, to je Bradarić. Autor originalnih rješenja, ali i borac kojega je puno igralište. Nogometaš blistave budućnosti.
Kristijan Lovrić
Za super bitnog prvotimca Gorice može se ustvrditi „Došao je niotkuda i sve više ulazi u legendu“. Dečko iz Ogulina nakratko je bio u Sloveniji, u Beloj Krajini, onda se pokušavao nametnuti u Lučkom, Kustošiji, Lokomotivi. S više ili manje uspjeha. Preporod je slijedio po pristupanju Goričanima, napose ovogodišnjih plodnih tjedana. Nezaustavljivo i razorno lijevo krilo. Nema što nema, čak i iskustvo iako je rođen potkraj 1995. Dovoljno je primijetiti njegov trk da bi se zaključilo kako je posrijedi klasa. U hipu se zapitaš „Tko je sad ovaj, gdje li se skrivao!?“ Očito mu paše najnovija sredina, snašao se, pokazao, iskazao i dokazao. Pokraj brojnih inozemaca svrstanih u rasponu od solidnih do izvrsnih snagom učinka prometnuo se u ljubimca. Kako ne bi, kad je na brzinu sprašio sedam komada. I baš se ne doima da će skoro stati…
Ivan Krstanović
Evo i jednog iz stare garde, prokušanog centarfora sa svih 36 godina na uspravnim leđima. Od prvoligaških kolega jedino je stariji Igor Čagalj (Gorica), za nepuna tri mjeseca. Kad je ove zime potpisao za Koprivničance, tamošnji najstandardniji funkcionar Robert Markulin prognozirao je da će u nastavku natjecanja zabiti barem osam golova – trenutačno je na šest. Jasno da tim egzekucijama čuva mir. Farmaceuti su u pokretljivom dvometrašu (nedostaju četiri centimetra) dobili čovjeka odluke, onoga koji se ne ustručava pucati iz svake poziciji niti nemjestiti loptu za kazneni udarac. Stječe se dojam da se Ivan Veliki nikad ne zamara, vlastitim primjerom potiče suigrače te konkretnošću udara pečat. Za pretpostaviti je da će na postojećoj adresi ostati i u sljedećoj natjecateljskoj sezoni, na opće zadovoljstvo.
Simon Sluga
Izvanrednom nizu Rijeke osjetno pridonosi čuvar mreže reprezentativnih predispozicija, odnedavno i takvog tretmana. Sa 26 godina u punoj snazi i zrelosti. Stabilni profesionalac kojemu nije bilo ispod časti čekati pravu šansu, naravno da je nije mogao prokockati jer je kvalitetan i karakteran. Uostalom, prošao je brojnim destinacijama, nakon prvih koraka u porečkom Jadranu učio i neumitno stasao u Dinamu, Juventusu, Veroni, Lokomotivi, Speziji. Uvijek na RI-radaru. I u nacionalnim selekcijama. Ako i ne u prvom planu, ali u sastavu ekspedicije dakle redovito na listi potencijalnih sudionika. Nakraju je pobijedio vrijednošću i strpljivišću. U fizičkom smislu kolos, u golmanskom jednostavan i svrsishodan, s pripadajućom dozom atraktivnisti koja isključuje nepotrebno paraderstvo. Vješt i kao treći bek. Prvoklasan sportaš i uzoran dečko.
Bruno Marić
Njega nema pod svjetlima reflektora, stjecajem okolnosti djeluje iz sjene. Zapravo ne participira konkretno, još ne. Istaknuti sudac sa stažem dužim od cijelog desetljeća, višestruki oskarovac po odabiru nogometaša koji uistinu znaju tko je tko i tko je kakav, rado se i potpuno posvetio izučavanju modaliteta glasovitog VAR-a, video pomoćnika sucima i suđenju. On je glavni državni instruktor. U kompleksnoj operaciji uvođenja spomenute tehnologije i na naše stadione. Kompleksnoj i kompliciranoj, što se ispostavlja prigodom svake probe. Ali nema malodušnosti, nema odstupanja, dapače. Napreduje se stalno, što su veći izazovi veća je i volja da se prebrode. Hrvatski arbitri bit će spremni za važnu zadaću i od idućeg proljeća u punom pogonu. S Brunom Marićem za „zapovjednim pultom“, okruženog ekranima i educiranim teamom.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
